Zbogom hrvatskom zdravstvu

Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Pogledaj nas sada,
posvađašmo se, a zašto?

Oni su tako htjeli, prijatelju,
mržnja sada je naš jezik;
nerazumijevanje i bol jedini zakon,
do viđenja, dragi, do viđenja;

Imaš ili nemaš; plati ili šuti;
budala je onaj koji govori,
jer sredine u životu nema.

Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
A sada, ja se osjećam kao ološ,
jer nepravdu ne podnosim.

Ne valja, dragi, do viđenja;
Zlo i naopako sada se sprema.
Bešćutnost i glupost,
sada su jedini zakon.

Sutra kada se vidimo,
nadam se da će nam biti posljednji put;

Tek sada vidim koliko zdravlje vrijedi,

ne govore uzalud naši stari.

Jer tko ima para, taj može
pobjediti sve;
Onaj koji šuti i trpi,
tvoja je budala i podanik.

I sada, ja se osjećam kao ološ,
jer nepravdu ne podnosim.
I jer govorim ono što
reći ne smijem.

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije –
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

– Pošaljite mail pa ćemo vam se javiti!

promocija1_1

Danas sam zbog posla navratila na svoj nekadašnji fakultet. I naletim na promociju studenata… Mislim u sebi, kako je izgledala moja promocija? Jer nisam bila na njoj. Nisam još ni podigla diplomu. (Sorry, mama.) Tražili me 200,00 kn za nju, a ja tada nisam radila, nisam imala posao, svaka nam je para bila vrijedna zlata jer smo imali malo dijete.  Nisam je podigla jer sam među ostalim bila frustrirana i bijesna, jer nakon završenog faksa i godina natezanja, potrošenih živaca svih oko mene, ja sam si mogla svojom diplomom obrisati dupe. Jer posla za mene, novinara, nigdje. Tada su već počela stalna otpuštanja, smanjenja plaća u medijima, nisu se zapošljavali novi mladi bez iskustva.

I sada, provlačim se ja između fotića, razdraganih obitelji, blistajućih mladih novinara i politologa… Kako im zavidim na sreći i ponosu. A vid’ mene, promrzlu od vjetra i s malim koferčićem punim knjiga i letaka, ja se tamo guram među njih i ostavljam letke u nadi da će ih netko pronaći i naručiti knjigu jednog dana. Meni za plaću. Uđem u dekanat, a tamo me otprave kao zadnjeg šonju jer sam htjela pitati da li možemo organizirati štand za prodaju knjiga.

– A zašto niste poslali mail upit? – pitala me tajnica. Da, zašto nisam? Bila sam onako usput, pa sam htjela pitati, ali da, pardon, danas moraš prvo poslati mail, pa faks, pa iznazivati nervoznu tajnicu desetak puta i onda ti vrlo vjerojatno na kraju uruče odbijenicu jer nisi u vezi niti u sprezi s nekim tko njima odgovara, samo radiš svoj posao, pokušavaš zaraditi da preživiš… Koga uostalom briga? Ja sam tamo nitko i ništa. A oni svi divni krasni, skockani, važni, u odjelima… Budućnost lijepe naše

Opet se nađem vani. Guram svoj mali koferčić, pa odlazim do obližnje knjižnice da ostavim i tamo koji letak. Čovjek bi pomislio da prosim. Teta u knjižnici me sažaljivo pogleda, pomislim, mora da zbilja izgledam jadno. A možda misli u sebi, ono što već znam, đabe se trudiš dušo, nema se para, Grad ne daje, Kultura nit’ ne pita... Ali svejedno mi je u glavi i dalje ona vražja slika s promocije…

Nije bila moja, ali pitam se, kako bi slika izgledala da se ti isti ljudi nađu za godinu dana? Koliko od njih bi radilo u struci, koliko bi ih teglilo letke po gradu kao ja danas, koliko bi ih se možda iselilo iz države radi posla? Koliki bi se od njih još smješkali razdragano kao danas? Daj bože da sam u krivu, ali bojim se jako malo…

Jeste li spremni za “sudnji dan”?

zabranjeni grad

Izvor – hr.wikipedia.org

“Sudnji danposljednji sud ili paruzija u eshatološkim religijama predstavlja vjerovanje u posljednji i konačni sud koji će biti na kraju povijesti, tako da razdvoji pravedne od zlih, nakon čega će pravedni zadobiti vječni život kao nagradu, a zli konačnu propast kao kaznu.” (Izvor: Wikipedia)

Zabranjeni grad, Trg nebeskog mir, Ljetna palača, Nebeski hram, Hram Zemlje, Hram Sunca i Hram Mjeseca… Ovo su samo neke znamenitosti grada Pekinga, kineske prijestolnice u kojoj živi 17,4 milijuna stanovnika. Ovaj grad od povijesnog, političkog, gospodarskog i kulturnog značaja jedno je od središta svjetske moći i industrije.

Ako se danas uputite u glavni kineski grad, nećete mnogo uživati u predivnim građevinama, spomenicima i palačama. Niti u romantičnom pogledu, a ne bi bilo pametno odvlačiti ondje familiju u turistički posjet. Osim ako ne obučete u specijalno zaštitno odijelo i masku, jer od količine smoga, teško da ćete prepoznati ijednu građevinu s početka priče. Ako i budete, uživati zasigurno nećete jer jedva ćete moći normalno disati.

Mediji prenose vijest o teškom zagađenju kineskog glavnog grada koji je “jedva pogodan za život”. Najmanje jednom tjedno zabilježi se kritična razina zagađenja, a značajno zagađenje zabilježeno je prošle godine čak 189 dana. Život u gradovima kakav nam je poznat, u Kini je naprosto nemoguć. Zagađenje je poprimilo takve razmjere da su zbog smoga zatvorene škole i zračne luke. Vlasti su naravno zabrinute zbog mogućih nereda i prosvjeda stanovnika koji su protiv razvoja zemlje pod svaku cijenu. Prema izvješću pekinških i šangajskih znanstvenika Peking je na 2. mjestu popisa 40 najzagađenijih gradova u svijetu. Kineske vlasti navodno planiraju zatvoriti 300 tvornica koje zagađuju, te uspostaviti fond od 1,65 milijardi dolara kako bi se borile sa zagađenjem. Dugoročno planiraju na borbu protiv zagađenja potrošiti gotovo 500 milijardi dolara.

No, bojim se da im ni to neće pomoći, s obzirom da je “pandorina kutija” već davno otvorena. Zbog nerazumne i beskompromisne želje i pohlepe za profitom i razvojem, ljudska vrsta ubrzala je svoj konačan kraj.

Nije vedro niti u ostatku svijeta. Nije riječ o nekim “banana” državama koje nakon nesreće pohode samo holivudske zvijezde u želji za medijskom pažnjom i slavom. Riječ je o visokorazvijenim zapadnim zemljama koje su se do jučer razmetale svojom veličinom, snagom i napretkom. Vremenske neprilike dokazale su da im je takav napredak osigurao nemogućnost opstanka, a velika snježna nevremena kakva posljednjih mjeseci pogađaju SAD zbog kojih je tisuće stanovnika ostalo bez struje, zrakoplovni letovi se otkazuju, promet je u potpunom kolapsu zbog čega je u problemima cjelokupna proizvodnja i prodaja, odnosi prve ljudske žrtve. No, to nije kraj. Meteorolozi su najavili da će na području istočne obale pasti novih 40 centimetara snijega sljedećih dana.

Britanija naprosto “pliva” u poplavama i bori se sa olujnim vjetrovima brzine od 160 kilomentara na sat koji su prisilili stotine ljudi da napuste poplavljene domove, a promet je također u potpunom kolapsu. Meteorološke službe najavljuju novi vjetar i kišu za vikend. Vremenske neprilike nastavljaju se na sličnu situaciju u siječnju ove godine koji je proglašen najkišovitijim siječnjem u posljednjih 250 godina.

Loše vrijeme pogodilo je i Hrvatsku. Vodostaj svih rijeka proteklih dana dosegao je vrhunac, poplavljeni su brojni domovi uz rijeku Kupu, u Velikoj Gorici dežurale su ekipe za obranu od poplava koje je uzorkovala rijeka Sava, u Glini je razina vodostaja Gline dosegla visinu od 522 cm te je tako prešla granice kada nastupaju izvanredne mjere, u Zagrebu su stanari Jaruna također sa strepnjom promatrali vodostaj rijeke Save koja se približila obližnjim garažama i šupama. U područjima oko Siska, zbog prelijevanja vode bile su zatvorene prometnice, a poplavljene su i mnoge kuće. Sjećamo se još prošlog tjedna i katastrofalne situacije u Gorskom kotaru kojeg je okovao led i paralizirao do te mjere da nije bilo struje, otkazana je nastava u školama, zatvorene su crpke…

Svjedoci smo da ljeti u Hrvatskoj prevladaju dugotrajne iscrpljujuće suše, pa se tako Slavonija približila vrućim ljetnim temperaturama kakve su poznate na Jadranu, a zimi velike količine padalina (snijega, kiše, leda) i jake oluje i vjetrovi šibaju nas i na kontinentu i na moru. I sve to naglo ii nepredvidivo. A da ne spominjemo temperaturne skokove, koje  je sve teže  pratiti.

Sjećate li se filma “The Day After Tomorrow” (2004)? Ovaj film bavi se nizom međunarodnih kriza uzrokovanih dugoročnim utjecajima efekta staklenika. U filmu, SAD i svijet pogađa novo ledeno doba koje je praćeno iznenadnim erupcijama vulkana, snažnim vjetrovima, potresima i poplavama. Izgleda da nam “Dan poslije sutra” puno bliži nego nam se čini i da nam predstoji sličan scenarij. U tom slučaju, ni fond od 500 milijardi dolara koje Kina namjerava uložiti u štetne posljedice ekonomskog i gospodarskog rasta neće biti od pomoći. Ustvari pomalo je ironično, da gospodarske i političke “elite” doista misle da novcem mogu spasiti stvar. Sada kada je došlo vrijeme za naplatu…

Toplo preporučam još jednom da pogledate dokumentarac “Doba gluposti“. Tada će vam biti sve biti jasno.

A jeste li vi spremni za “sudnji dan”? Znate li što treba učiniti u slučaju potresa, poplave ili sveopćeg kaosa?

Upravo ovakve katastrofe, koje lako mogu dovesti do destabilizacije svijeta kakvog poznajemo i uzrokovati sukobe i ratove za hranu, vodu, prostor, dio su najcrnijeg scenarija koje su prepoznali i najgledaniji tv-programi. Tako je kanal Net Geo Wild započeo serijal “Doomsday Preppers” u kojem se Amerikanci različitih profila pripremaju za propast svijeta kakvog poznaju. Što biste vi učinili da se nađete bez doma, usred ničega, bez hrane, vode ili u slučaju da su vam razbojnici za petama jer vam žele preoteti rezerve hrane ili zaklon a u stanju su ugroziti vas i vašu obitelj? Kako biste se obranili?

Možda vam zvuči pretjerano ili ste vječiti optimist? Kako bi rekao netko meni blizak, optimizam je samo nedostatak informacija. Ako niste ozbiljnije razmišljali o ovoj temi, niti razmišljali što biste učinili u slučaju katastrofe, vrijeme je da počnete. Ne sutra, ni idućeg mjeseca… Počnite već sada! Poplave, potresi, oluje, sniježna nevremena, suše, ratovi, ne događaju se negdje tamo iza sedam gora i sedam mora. Odavno su se preselile u naše dvorište. Mislite da će netko drugi za vas počistiti nered i da se vas to ne tiče? Grdno se varate… Itekako vas se tiče.

Pokret otpora – održiva njega

Izvor - vijestigorila.jutarnji.hr

Izvor – vijestigorila.jutarnji.hr

Ovaj tjedan u mom slučaju, svakako je u znaku prirode. Možda je tome pripomogla činjenica da se snijeg polako topi, a temperature rastu. Možda me na to potakla i činjenica da sam ponovno krenula nabavljati osnovne sastojke kako bih mogla izraditi svoje mazalice. Osim toga, naišla sam na jedan odličan priručnik pod nazivom “Prirodna kozmetika iz vlastite kuhinje” kojeg možete besplatno downloadati sa stranice ZMAG-a (Zelena mreža aktivističkih grupa). Ideja da svatko tko posjeduje znanje koje može pridonijeti našem zdravlju i zdravijem okolišu i da k tome, svoje znanje besplatno dijeli s drugima, vrijedi više od svega.

No, pored toga, dakle, buđenja iz sna, prihvaćanjem znanja koje se krije svuda oko nas, činjenica da se u našem susjedstvu, ali i u čitavom svijetu događaju velike promjene, u prvom redu, političke i ekonomske, nagnale su me da se ponovno okrenem, ni manje ni više nego – prirodi. Možda vam to zvuči nelogično ili nejasno, ali jednostavno je kao dan. Uzmite na primjer prosvjede u Tuzli. Izbili su prije neki dan, a poprimili su tolike razmjere da nitko od nas ne može biti imun na borbu potlačenog i osiromašenog naroda protiv korumpirane, zajedljive i bahate vlasti. Zašto ne možemo ostati imuni? Zato što se ista situacija dogodila nama početkom 90-ih, konkretno, privatizacija, pljačka, uništenje industrije koja je zapošljavala stotine tisuća ljudi, onih čija se djeca a i oni sami, vode kao brojka više od 380.000 nezaposenih ovoga trenutka.

Još uvijek vam nije jasno, kakve veze s time ima prirodna kozmetika ili bi bilo isparavnije reći “održiva njega”? Vidite, takav sistem kakav je “instaliran” na našim prostorima 90-ih, kada je moja generacija tek polazila u osnovnu školu, takav sistem – kapitalizam, koji je iznjedrio nezakonitu privatizaciju i tajkunizaciju zemlje, koji nam je omogućio da desetljećima nakon rata zadužujemo generacije naše djece i unuka, zakidali prava radnika sustavno i beskompromisno, kako bi danas lakše snizili cijenu rada, omogućili privatnicima i državi da ne isplaćuju plaće i sva davanja na vrijeme itd., takav sistem koji nije samo naš, konačno se počeo urušavati.

industry

Kapitalizam ne funkcionira bez potrošačkog društva, konzumerizma, i kao takav donio je nove vrijednosti. Novac. Novcem smo sve mogli kupiti, novac je značio sve. Danas kada nema posla, kada ljudi ne zarađuju, kada se socijalna davanja zbog prevelike zaduženosti rastrošnosti kroz desetljeća korumpirane vlasti, ukidaju ili smanjuju, kada ljudi potroše crkavicu od plaće, ako je još i primaju, u jednom danu da bi platili režije i stanarinu, a da im ne ostane ni za kavu – danas, dragi moji, novac apsolutno ne vrijedi ništa. Iza te izjave stojim čvrsto. A kada još više ljudi ostane bez posla, kada konačno i oni koji još uvijek zavaravaju sebe i druge da imaju od čega živjeti, ostanu i bez tih sredstava koje će im pojesti inflacija cijena hrane, goriva, energije, tada će novac još manje vrijediti. Oni koji će i u takvim uvjetima biti dobrostojeći, zasigurno neće mirno spavati.

No, kakve sve to ima veze s prirodnom kozmetikom i njegom? Lijepo, ako još niste shvatili da ovakav društveni sistem koji nas svim silama i reklamama svjesno i podsvjesno uvjerava da nam je potreban najnoviji proizvod koji nema realno nikakve svrhe, niti je bolji od drugih, niti nam je ustvari poseban, onda vi dragi moji, zaboravite ovaj tekst. Najbolje bi bilo da stisnete X-ić na vrhu ekrana i vratite se nekom od svojih lifestyle magazina, kako bi pasli oči nad proizvodima koji ne samo da su najčešće neracionalno skupi, već su vam nepotrebni, štetni za vas i vaš organizam, a najvažnije od svega za vašu okolinu, pri tom mislim na prirodu.

Prirodu koja je ove zime, ali i prošlih nekoliko godina pokazala da je krenula u ciklus pročišćenja. Ljudi koji žive obrađujući zemlju jako dobro znaju što znače prirodni ciklusi. Jedne vam godine bolje rodi rajčica, već iduće, iako ste osigurali jednake ako ne i bolje uvjete, umjesto rajčice bolje rodi krastavac. Tako je i naša priroda pokrenula ciklus kako bi se očistila od svih štetnih i nepoćudnih elementa. A tko je to drugi ako ne čovjek? I to ne bilo koji čovjek. Već ovaj naš, današnji, konzumeristički. Ovaj koji u kupaonici drži stotine sredstava za koje ne zna niti čemu služe, a svi su odredom krcati toksičnim i kancerogenim sastojcima. Onaj koji ima pet ormara napunjenih cipelama i odjećom, za koju mu ne bi bila dovoljna ni dva života da ih iznosi. A ni to mu nije dovoljno. On želi još… A njegov susjed, prodaje plastične boce da bi kupio kruh.

Dragi moji, ako još ne razumijete da je takav društveni sistem neodrživ, da vaše gomilanje u kupaonici ili ormaru neće razveseliti niti vam uistinu uljepšati dan samo zato što vas u to uvjeravaju korporacije, onda za vas dragi moji jednoga dana, kada takvog sistema neće biti, neće biti spasa. Preživjet će jedino onaj tko bude u stanju od “govneta napraviti pitu” (kako bi rekao netko meni blizak). Drugim riječima, koji će posjedovati znanja koja su posjedovale naše bake i prabake. A one su bile skromne. Počevši od kozmetike, a koja je najčešće uključivala tek nekoliko osnovnih sastojaka – med, pčelinji vosak, ulje, ljekovito bilje. I ništa im nije falilo. Imale su lijepši ten nego današnje djevojke koje su do te mjere nažbukane da su neprepoznatljive. A uopće ne razmišljaju o tome da je jedan taj njihvo uber-ultra-skupi ruž nekog pokusnog kunića unakazio, ako ne i ubio, da je proizvodnja u tvornici onečistila vodu i zrak, da je za gradnju te iste tvornice trebalo raskrčiti jednu šumu da bi se ondje izgradila takva tvornica, što znači uništenje biljnog i životinjskog staništa, da su ondje najvjerojatnije zaposleni radnici koji su potplaćeni, da je doprema tog proizvoda do obližnje prodavaonice također zagadila okoliš jer za transport koristimo naftu i da na kraju taj konačan proizvod za tu neralnu cijenu, uništava njih same jer je prepun toksičnih, alergenih i kancerogenih sastojaka.

Što je alternativa tomu? Jednostavno, prirodna kozmetika. Ono što možete pojesti i staviti u sebe možete staviti i na sebe. I osjećat ćete se bolje, koža će vam biti zahvalna i na kraju krajeva, bojkotirat ćete ovaj nepravedni i eksploatacijski sistem kakav se konačno počeo rušiti. Ako ne znate sami, potražite informacije. Ili se raspitajte kod lokalnih proizvođača domaćih proizvoda, mnogi nude ekološki prihvatljive proizvode od hrane do kozmetike. Teško je živjeti održivo, u neodrživom svjetu, ali barem treba nastojati, maksimalno koliko je moguće biti neovisan o kapitalizmu. Barem se potruditi, jer ovaj sistem neće biti vječan.

Još vam nije jasno kakve veze “održiva njega” ima s prosvjedima protiv kapitalizma?

Otvorite oči! Probudite se! Drugačiji svijet je moguć!

Prirodno sredstvo za pranje suđa

Izvor - namirnice.ba

Izvor – namirnice.ba

Nisam nikad bila nešto osobito dobra u kemiji. U osnovnoj školi jedva sam se provlačila s pozitivnom ocjenom i nisam ni razmišljala o tome da ću možda jednog dana “kemijati” bilo što – još k tome u vlastitoj kuhinji. Ali tako je. Sve je počelo s pokušajima izrade prirodne kozmetike prije neke dvije godine, a sada se nastavilo i s izradom, ni manje ni više, nego sredstava za čišćenje.

Tako sam ja proteklih dana imala dovoljno vremena i prostora da se pozabavim izradom sredstva koje će mi pomoći u kuhinji. Najprije sam isprobala prokušani recept – alkoholni ocat, soda bikarbona i limun. Rezultati su bili i više nego vidljivi! Masnoće koje nisu mogli oprati ni ne znam kakvi industrijski prašci koji garantiraju uklanjanje tvrdokornih mrlja, riješila sam u nekoliko sekundi uz pomoć sode bikarbone!

Ovo nije ništa neobično. Soda se u kućanstvu koristila otkad su žene preuzele brigu oko čistoće. Neka se ne uvrijede muškarci. Sigurna sam da ih je i tada bilo osviještenih, ali ja iskreno, takvog još nisam za života upoznala.

I tako, perem ja sodom, alkoholnim octom suđe, ali nakon nekoliko dana shvatim da mi nešto nedostaje. Nije loše za pranje i dezinfekciju, ali kakav već jest “moderan” čovjek, navikao na čudotvorne pripravke, bacila sam se u detaljnije njuškanje po internetu kako bih našla još sofisticiraniji prirodni proizvod za pranje suđa, koji će biti još bolji i efikasniji.

Tko traži, taj i nađe. Receptura se puno ne razlikuje od “standardne”. Opet vam treba limun, alkoholni ocat i – sol!

Zatvorim se ja tako u svoju kuhinjicu, miksam, miješam i mućkam, i gle ti čuda! Skuhala sam pravi prirodni deterdžent bez ijednog štetnog i toksičnog sastojka!

Slika možda nije bog zna što, ali čisto da vam dokažem kako je i to moguće.

Tko je voljan upustiti se u ovu avanturu pripremanja deterdženta treba izdvojiti 20-30 minuta, ali konačnim rezultatom bit će i više nego zadovoljan. Osim toga, imat ćete donekle “čistu” savjest jer ste odlučili koristiti ekološki proizvod koji ne zagađuje vodu i okoliš.

Skuhano u 25 min

Skuhano u 25 min

A recept za izradu prirodnog deterdženta za suđe je sljedeći:

Sastojci:

3 limuna
400 ml vode
200 gr soli
100 ml alkoholnog octa

Usitnite limun, uklonite sjemenke, prebacite u blender ili štapnim mikserom smiksajte tako da dobijete kašu. Dodajte sol.

Tako usitnjen limun jednostavno prebaciti u posudu u koju sam dodala vodu i ocat i lijepo kuhati 10-15 minuta uz stalno miješanje dok smjesa nije dobila na gustoći. Nakon toga sam je procijedila i kada se malo ohladila spremila u posudicu.

I to je – to!

Ne moram ni govoriti kako je kuhinja zamirisala fino po limunu kao nikad do sad!

Svakako mi javite svoje dojmove, nakon što isprobate recept. Ja sam uvijek otvorena za sve ideje, ako netko ima bolju neka slobodno podijeli sa svima nama. Kome treba pomoć, neka se javi, ako treba napravim mu deterdžent.  🙂