Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Pogledaj nas sada,
posvađašmo se, a zašto?
Oni su tako htjeli, prijatelju,
mržnja sada je naš jezik;
nerazumijevanje i bol jedini zakon,
do viđenja, dragi, do viđenja;
Imaš ili nemaš; plati ili šuti;
budala je onaj koji govori,
jer sredine u životu nema.
Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
A sada, ja se osjećam kao ološ,
jer nepravdu ne podnosim.
Ne valja, dragi, do viđenja;
Zlo i naopako sada se sprema.
Bešćutnost i glupost,
sada su jedini zakon.
Sutra kada se vidimo,
nadam se da će nam biti posljednji put;
Tek sada vidim koliko zdravlje vrijedi,
ne govore uzalud naši stari.
Jer tko ima para, taj može
pobjediti sve;
Onaj koji šuti i trpi,
tvoja je budala i podanik.
I sada, ja se osjećam kao ološ,
jer nepravdu ne podnosim.
I jer govorim ono što
reći ne smijem.
Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije –
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.