Zbogom hrvatskom zdravstvu

Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Pogledaj nas sada,
posvađašmo se, a zašto?

Oni su tako htjeli, prijatelju,
mržnja sada je naš jezik;
nerazumijevanje i bol jedini zakon,
do viđenja, dragi, do viđenja;

Imaš ili nemaš; plati ili šuti;
budala je onaj koji govori,
jer sredine u životu nema.

Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
A sada, ja se osjećam kao ološ,
jer nepravdu ne podnosim.

Ne valja, dragi, do viđenja;
Zlo i naopako sada se sprema.
Bešćutnost i glupost,
sada su jedini zakon.

Sutra kada se vidimo,
nadam se da će nam biti posljednji put;

Tek sada vidim koliko zdravlje vrijedi,

ne govore uzalud naši stari.

Jer tko ima para, taj može
pobjediti sve;
Onaj koji šuti i trpi,
tvoja je budala i podanik.

I sada, ja se osjećam kao ološ,
jer nepravdu ne podnosim.
I jer govorim ono što
reći ne smijem.

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije –
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

Komentiraj